[1] Pavle, sluga Mesije Isusa, pozvan za poslanika, određen za Božiju Radosnu vijest,
[2] koju je Bog već prije obećao po Svojim vjerovjesnicima u Svetim pismima
[3] o Svome sinu – potomku Davidovom po tijelu,
[4] određenom za Sina Božijega, u snazi po Duhu svetosti, i oživljenjem od mrtvih, o Mesiji Isusu, našem Gospodu
[5] kroz Kojega smo primili milost i poslaničku službu da objavljujemo poslušnost vjeri u Njegovom imenu među svim narodima,
[6] među kojima ste i vi pozvani u Mesiji Isusu –
[7] svima koji ste u Rimu i koje Bog ljubi, pozvanima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našeg i Gospoda Mesije Isusa.
[8] Najprije, zahvaljujem svom Bogu kroz Mesiju Isusa za sve vas jer se vaša vjera objavljuje po cijelom svijetu.
[9] Svjedok mi je Bog, Kome služim svojim duhom u Radosnoj vijesti Njegovog sina, da vas stalno spominjem
[10] u svojim molitvama i da se uvijek molim da jednom prilikom, po volji Božijoj, dođem kod vas.
[11] Jer čeznem da vas vidim kako bih vam udijelio poneki duhovni dar da se do kraja učvrstite,
[12] to jest, da se zajedno ohrabrimo, dok sam s vama, u vjeri koja je i meni i vama zajednička.
[13] Htio bih, braćo, da znate da sam često planirao doći do vas da i vama donesem roda, kao i drugim narodima, ali sam sve do sada bio spriječen.
[14] Dužnik sam i Grcima i paganima, mudrima i neznalicama.
[15] Imam jaku potrebu, silno želim da objavim Radosnu vijest i vama u Rimu.
[16] Uistinu ne stidim Radosne vijesti, koja je snaga Božija za spasenje svakom koji vjeruje, prvo Jevreju, pa Grku.
[17] Božija pravednost je u njoj otkrivena, iz vjere u vjeru, kao što je pisano: „Pravednik će živjeti od vjere.”
[18] S Neba se otkriva Božiji gnjev protiv svake bezbožnosti i nepravednosti ljudi koji istinu sprečavaju nepravednošću,
[19] jer ono što se o Bogu može doznati, znano je – Bog je to predočio.
[20] Doista, ono nevidljivo o Njemu, Njegova vječna moć i božanstvo, očiti su od postanka svijeta i razumljivi po svemu stvorenom. Stoga, nemaju izgovora.
[21] Iako su Boga upoznali, nisu Ga kao Boga proslavili niti Mu zahvalili, već su postali isprazni u svojim mudrovanjima i njihovo se bezosjećajno srce zamračilo.
[22] Misleći da su mudri, postali su ludi
[23] i zamijenili su slavu vječnoga Boga likom i kipova prolaznog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.
[24] Stoga ih je Bog predao nečistoći u pohoti njihovih srca, te među sobom obeščašćuju svoja tijela.
[25] Oni su Božiju istinu zamijenili lažju i obožavaju i poštuju stvorenje umjesto Stvoritelja, Koji je zauvijek blagoslovljen. Amin.
[26] Zbog toga ih je Bog predao sramotnoj pohoti: njihove su žene zamijenile prirodne odnose neprirodnim,
[27] a isto tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženom i raspalili se pohotom jedan za drugim, te muškarci s muškarcima čine sramotu i na sebe primaju zarađenu kaznu za svoju izopačenost.
[28] Budući da nisu smatrali da se treba držati spoznaje Boga, Bog ih je predao pokvarenosti uma, da čine ono što ne valja.
[29] Prepuni su svake nepravednosti, pokvarenosti, pohlepe, zla; puni su zavisti i skloni ubistvu, svađi, prevari, zlobi; ogovarači su,
[30] klevetnici, mrzitelji Boga, drski su, oholi, hvalisavi, izmišljači su zla, neposlušni roditeljima,
[31] nerazumni, nevjerni, bezosjećajni, nemilosrdni.
[32] Iako znaju za pravedne odredbe Božije – oni koji takve stvari čine zaslužuju smrt – oni ne samo da ih čine, nego i odobravaju onima koji ih čine.