[1] Kada je kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, čuo da Izrael dolazi Atarimskim putem, udari na Izraelce i neke od njih zarobi.
[2] Tada se Izrael ovako zavjetova Gospodu: „Ako narod ovaj predaš u moje ruke, onda ću gradove njihove do temelja srušiti!”
[3] I Gospod je čuo glas Izraelov, predade mu Kanaance, a Izrael njih i gradove njihove uništi. Stoga prozvaše ono mjesto Horma.
[4] Tad se od brda Hor zapute k Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Ali narod posta nestrpljiv na putu.
[5] I počne govoriti protiv Boga i Mojsija: „Zašto nas izvedoste iz Egipta da umremo u ovoj pustinji? Ovdje nema ni hljeba ni vode, a ovo se bijedno jelo već ogadilo našim dušama!”
[6] Tad Gospod pusti zmije otrovnice među narod; ujedale su narod tako da je mnogo ljudi u Izraelu umrlo.
[7] Potom dođoše Mojsiju pa rekoše: „Griješili smo, govorili smo protiv tebe i Gospoda. Zamoli Gospoda da rastjera zmije od nas!”
[8] Tad Gospod reče Mojsiju: „Napravi zmiju otrovnicu i postavi je na koplje: ko god bude ujeden će živjeti kada je pogleda.”
[9] Tada Mojsije izradi zmiju od mjedi i postavi je na koplje. I kad bi koga zmija ujela, on bi pogledao u mjedenu zmiju i živio bi.
[10] I Izraelovi sinovi pođoše te se utaboriše u Obotu.
[11] Zatim krenu iz Obota te se utabore kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moaba, sa strane sunčeva izlaska.
[12] Odatle se zapute pa se utabore u dolini Zared.
[13] Odande krenu pa se utabore s onu stranu Arnona, koji teče iz pustinje, iz područja Amorejaca; jer Arnon je granica moapska, između Moabaca i Amorejaca.
[14] Zato se kaže u „knjizi ratova Gospodnjih”: „Munjevito je Vaheb pokorio, i doline arnonske,
[15] obronke dolina što se nižu do sjedišta Ara i naslanjaju na granicu Moaba.”
[16] Odatle krenu u Beer. To je bunar o kojem je Gospod Mojsiju kazao: „Narod skupi da ih napojim!”
[17] Tad je Izrael pjevao ovu pjesmu: „Ključaj, bunaru! Pjevajte mu!
[18] Što ga poglavari iskopaše, kojeg starješine naroda izdubiše, žezlima svojim i palicama.” I iz pustinje odu u Matanu,
[19] a iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;
[20] iz Bamota u dolinu koja je u području moapskom, kraj vrha Pisge, koji na pustinju gleda.
[21] I Izrael pošalje glasnike Sihonu, amorejskom kralju, te mu poruči:
[22] „Dopusti da prođem tvojom zemljom! Nećemo gaziti ni vinograda ni polja, ni vode iz bunara nećemo piti; kraljevim putem ćemo ići dok ne prođemo tvoje područje!”
[23] Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe njegovim područjem; i Sihon skupi sav svoj narod te krenu na Izraelce u pustinju. Kad stiže u Jahaz, udari na Izraelce.
[24] Ali Izrael ga potuče oštrinom svoga mača te zaposjedne njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, sve do Amonaca; jer granica Amonaca bijaše utvrđena.
[25] Tako Izrael zauze sve ove gradove te se nastani u gradovima Amorejaca, u Hešbonu i svim njegovim naseljima.
[26] Jer Hešbon bijaše grad Sihona, amorejskog kralja, koji je prije ratovao protiv kralja moapskog, te mu zauzeo svu zemlju do Arnona.
[27] Zato kažu pjesnici: „Dođite u Hešbon, neka se gradi, nek se Sihonov grad podigne i utvrdi!
[28] Jer iz Hešbona je izbio oganj, plamen iz grada Sihonova. Koji sažeže Ar moapski, i proguta visine arnonske.
[29] Teško tebi, o Moabe! Propao si, narode Kemošev! Sinove si svoje izbjeglištvu, a kćeri u sužanjstvo predao, Sihonu, kralju amorejskom.
[30] Tad ih postrijelasmo, propadoše od Hešbona do Dibona tad razorismo pustošeći sve do Nofaha, koji kraj Medeba leži!”
[31] Tako je Izrael živio u zemlji Amorejaca.
[32] I Mojsije pošalje uhode da izvide Jazer; i zauzeše njegova naselja i rastjeraše Amorejce koji su u njima stanovali.
[33] Potom se okrenu i pođu prema Bašanu. A bašanski kralj Og krene na njih sa cijelim svojim narodom u boj kod Edreja.
[34] Tad Gospod reče Mojsiju: „Ne boj ga se, Ja sam ga sa zemljom i ljudima predao u tvoje ruke! I s njim postupi kako si učinio sa Sihonom, kraljem Amorejaca, koji je živio u Hešbonu!”
[35] I potukoše ga, sinove njegove, i cijeli njegov narod, tako da se niko od njih ne spasi. Potom zauzeše njegovu zemlju.