Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:17

[1] Dok je stajao jednom na obali Genezaretskoga jezera, a narod bio nagrnuo njemu da sluša Božiju riječ,

[2] ugleda Isus dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu, jer su ispirali mreže.

[3] Uđe u jednu lađicu Simonovu, pa ga zamoli da je malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod.

[4] Kad je završio, reče Simonu: „Isplovi natrag na pučinu pa baci mreže za lov!”

[5] „Gospode”, reče mu Simon, „cijelu noć smo teško radili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”

[6] Kad to učine, uhvati se toliko riba da su mreže gotovo pucale.

[7] Ribari dadnu znak svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa obje lađice napune toliko da su gotovo tonule.

[8] Kad je to vidio Simon Kefa, padne na koljena pred Isusom i reče: „Gospode, odmakni se od mene jer sam čovjek grešan!”

[9] Veliki ulov riba zaprepastio je Simona i sve koji su bili s njime,

[10] pa i njegove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Simonu: „Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!”

[11] Oni izvuku lađice na kopno, sve ostave i pođu za njim.

[12] U jednom mjestu gdje je Isus boravio pojavi se iznenada čovjek pun gube. Čim spazi Isusa, baci se pred njega ničice i zamoli ga: „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti!”

[13] Isus pruži ruku i dotakne ga. „Hoću!”, reče. „Budi čist!” I gube odmah nestane.

[14] Isus mu naredi: „Nikome o ovom ne govori, već idi i pokaži se svećeniku, te prinesi žrtveni dar za svoje očišćenje, prema Mojsijevom zakonu, njima za svjedočanstvo.”

[15] Ali on je još više pronio glas o Isusu, pa je golemo mnoštvo naroda nahrupilo da ga čuje i da se izliječi od bolesti.

[16] A on je odlazio moliti se na usamljenim mjestima.

[17] Jednoga dana, dok je Isus poučavao, tu su sjedili farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jerusalema, a njega je sila Gospodnja poticala da liječi.

[18] Neki ljudi donijeli su uzetog čovjeka na nosilima. Htjeli su ga unijeti unutra i položiti pred Isusa,

[19] ali nisu se kroz narod uspjeli probiti do njega. Zato se popnu na krov, načine otvor među crepovima, te ga na nosilima spuste usred mase pred Isusa.

[20] Videći njihovu vjeru, Isus reče: „Čovječe, grijesi su ti oprošteni!”

[21] Pismoznanci i farizeji odmah počnu raspravljati: „Ko je ovaj da tako huli? Ko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!”

[22] Isus prozre njihove misli pa ih upita: „Zašto raspravljate u srcima svojim?

[23] Šta je lakše reći: Grijesi su ti oprošteni ili Ustani i hodaj.

[24] Ali da znate da Sin Čovječiji ima vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrenu se zatim prema uzetome i reče: „Kažem ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!”

[25] Čovjek odmah ustane, naočigled svih uzme nosila i ode svojoj kući slaveći Boga.

[26] Tada sve prisutne obuzme zanos, pa su slavili Boga i veoma uplašeni govorili: „Danas smo vidjeli velike stvari!”

[27] Izlazeći nakon toga, Isus ugleda ubirača poreza, zvao se Levi, kako sjedi u svojem uredu. „Pođi za mnom!”, reče mu Isus.

[28] Levi nato ustane, ostavi sve, te pođe za njim.

[29] Levi poslije u svojemu domu priredi veliku gozbu u čast Isusu. S njima je za stolom sjedilo mnogo ubirača poreza i drugih gostiju.

[30] A farizeji i pismoznanci negodovali su i govorili učenicima: „Zašto jedete i pijete s ubiračima poreza i grešnicima?”

[31] Isus im odgovori: „Liječnik ne treba zdravima, već bolesnima.

[32] Došao sam grešnike pozvati na obraćenje, a ne pravednike.”

[33] Oni mu tada prigovore: „Ivanovi i farizejski učenici često poste i mole se, a tvoji jedu i piju!”

[34] Isus im reče: „Ne mogu svatovi postiti dok je mladoženja s njima.

[35] Ali doći će dan kad će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.”

[36] Zatim im Isus ispriča poredbu: „Niko neće rupu na starome odijelu krpiti tkaninom s novoga, jer tako bi poderao i novo odijelo, a starome zakrpa s novoga ionako ne bi pristajala.

[37] I niko ne toči novo vino u stare mjehove, jer bi se od njega raspuknuli. Tako bi se i vino prolilo i mjehovi uništili.

[38] Novo vino mora se sipati u nove mješine.

[39] I niko pijući staro vino ne poželi piti novo. Staro je bolje, kažu.”

Evanđelje Po Luki — Chapters