[1] Ovo su Mojsijeve riječi koje uputi Izraelu s onu stranu Jordana, u pustinji, u Arabi prema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
[2] Jedanaest je dana hoda iz Horeba preko uzvisine Seira do Kadeš Barnee.
[3] I desi se četrdesete godine, jedanaestog dana, da Mojsije počne besjediti svim Izraelovim sinovima, onako kako mu je Gospod naredio;
[4] nakon njegove pobjede nad Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu, i bašanskog kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju.
[5] Na drugoj strani Jordana, u zemlji Moab, Mojsije poče tumačiti i izlagati ovaj zakon, govoreći:
[6] „Gospod, Bog naš, obratio nam se na gori Horeb govoreći: ‘Dosta ste boravili na ovoj gori!
[7] Krenite i idite u gorje Amorejaca i njihovim susjedima u Arabi, na visoravnima, u Šefeli i Negebu, i na obali mora, u zemlju Kanaan i u Libanon, do velike rijeke Eufrata!
[8] Gle, vama sam namijenio zemlju koja je pred vama; uđite i zauzmite tu zemlju.’ Gospod se zakleo očevima Abrahamu, Isaku i Jakovu, da će je njima i potomcima njihovim darovati!”
[9] Ali ja vam tada rekoh: „Ne mogu vas sam nositi,
[10] jer vas je Gospod, Bog vaš, umnožio i gle, danas vas je kao zvijezda nebeskih.
[11] Neka vas Gospod, Bog otaca vaših, umnoži još hiljadu puta više i neka vas blagoslovi, kako je i obećao!
[12] No kako da sam nosim vaše breme, vaš teret i nesuglasice?
[13] Izaberite iz plemena vaših mudre i iskusne muškarce, da vam ih kao poglavare postavim!”
[14] A vi mi odgovoriste: „Dobra je stvar koju misliš učiniti!”
[15] Tad izabrah od vaših plemenskih starješina mudre i iskusne ljude te ih postavih kao poglavare vaše, kao vođe nad hiljadama i nad stotinama, pedesetnike i desetnike, te kao poglavare vaših plemena.
[16] U to vrijeme naredih vašim sucima: „Poslušajte braću svoju i pravo sudite između čovjeka i brata njegova, ili stranca!
[17] Budite nepristrasni na sudu, saslušajte i malog i velikog, i nikoga se ne bojte, jer presuda je Gospodnja. No iznesite parnicu koja vam je preteška meni, da je ja počujem!”
[18] Tako vam tad naredih sve što vam valja činiti.
[19] Tad smo pošli iz Horeba i lutali kroz onu groznu i ogromnu pustinju koju ste vidjeli na putu do gorja Amorejaca; onako kako nam je Gospod, Bog naš, zapovjedio, te dođosmo do Kadeš Barnee.
[20] Tad vam rekoh: „Stigli ste do gorja Amorejskog, koje nam Gospod, Bog naš, želi darovati.
[21] Gle, Gospod, tvoj Bog, ti je zemlju ovu što pred tobom leži dodijelio. Uspni se, zauzmi je, kako ti je Gospod, Bog otaca tvojih, obećao. Ne boj se i ne strahuj!”
[22] Tad mi pristupiste i rekoste: „Daj da pošaljemo muškarce ispred nas da zemlju izvide i da nas obavijeste o putu kojim ćemo poći i o gradovima u koje ćemo stići!”
[23] I to mi se učini dobro te izabrah od vas dvanaestericu, po jednog iz svakog plemena.
[24] Oni krenuše i zaputiše se gore u brda, pa onda do doline Eškol i razgledaše zemlju.
[25] Ubraše plodova te zemlje te donesoše nama. I izvijestiše nas govoreći: „Zemlja koju nam Gospod, Bog naš, želi darovati je dobra!”
[26] Ali vi ne htjedoste poći gore nego ste se usprotiviste naredbi Gospodnjoj.
[27] Gunđali ste u svojim šatorima govoreći: „Gospod nas prezire, zato nas izvede iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca i iskorijeni!
[28] Gdje da pođemo? Braća nam srca prestraviše govoreći: ‘Taj narod je silniji i viši su od nas, gradovi su im veliki i utvrđeni do nebesa. A tamo vidjesmo i Anakove sinove!’”
[29] Ali ja vam odvratih: „Ne plašite se i ne strahujte zbog njih!
[30] Jer Gospod, Bog vaš, ide ispred vas, i borit će se za vas, onako kako je to učinio i u Egiptu na vaše oči,
[31] i u pustinji, gdje si vidio kako te Gospod, tvoj Bog, nosio onako kako otac nosi sina, cijelim putem dok ne stigoste do ovoga mjesta!”
[32] No vi ne htjedoste vjerovati Gospodu, vašem Bogu,
[33] koji je hodio putem ispred vas da vam mjesta za tabor pronađe, noću kao plamen, a danju kao oblak.
[34] Kad je Gospod čuo viku i riječi vaše, naljuti se te se zakle govoreći:
[35] „Niko od ljudi ovoga opakog pokoljenja neće vidjeti dobru zemlju koju sam pod zakletvom obećao dati očevima vašim.
[36] Samo će je Kaleb, sin Jefuneov, vidjeti. Njemu i njegovim sinovima ću darovati zemlju na koju je kročio, jer je Gospoda vjerno slijedio.”
[37] Ali se Gospod i na mene naljutio i rekao mi: „Ni ti nećeš ući tamo!
[38] Ali, Jošua sin Nunov, koji pred tobom stoji, doći će tamo. Ohrabri ga i osnaži, jer on će Izraelovu baštinu razdijeliti.
[39] I sitna vaša dječica, za koju rekoste da će plijen postati, i sinovi vaši, koji još ne znaju šta je dobro a šta zlo, oni će ući tamo; njima ću zemlju darovati i neka bude u njihovom vlasništvu.
[40] A vi vratite i idite u pustinju koja je na putu k Crvenom moru.”
[41] Tad mi odvratiste govoreći: „Ogriješili smo se o Gospoda! Poći ćemo gore i boriti se onako kako nam je Gospod, Bog naš, naredio!” I opasali ste se oružjem i lakovjerno krenuli u brda.
[42] Ali Gospod mi reče: Poruči im: „Ne polazite gore i ne borite se, jer nisam među vama, da vas neprijatelj ne bi potukao!”
[43] I ja vam to rekoh, ali ne poslušaste. Usprotiviste se naredbi Gospodnjoj i drsko pođoste u brda.
[44] Tad se protiv vas postrojiše Amorejci, koji žive u tom gorju, te vas progoniše poput pčela i rastjeraše od Seira sve do Horme.
[45] Tada ste se vratili i plakali pred Gospodom, ali Gospod ne htjede čuti vašeg glasa niti vam prikloniti uho.
[46] Tako ostaste dugo u Kadešu, onoliko koliko već ostaste.