Pozvani ste da u svijetu brzine, pritiska i neprestane buke naučite svetu vještinu čekanja — jer čekanje nije pasivnost, nego duboko pouzdanje u Boga koji vidi dalje nego vi. Kada žurite ispred njega, gubite mir i pravite odluke koje vas kasnije bole, ali kada se zaustavite, smirite dušu i čekate Božije tempirano vrijeme, tada vaša vjera sazrijeva, vaši se motivi čiste i vaša se snaga obnavlja. Čekati Gospoda znači vjerovati da je on mudriji od vaših planova, da njegovo tempirano vrijeme nije kašnjenje nego milost, i da vas u tišini priprema za ono što još ne možete nositi. Upravo u toj tišini Bog vas uči da se ne oslanjate na vlastitu pronicljivost, nego na njegovu vjernost; da ne trčite snagom tijela, nego da se vinete krilima pouzdanja. Kada čekate njega, ne stojite u praznini — stojite u obećanju da će on dati novu snagu, pravi korak i ishod koji veliča njegovo ime i donosi dobro vašoj duši.