Bog nikada ne čini zlo svojoj djeci — on je sama ljubav, svet i pravedan, i sve što dopušta u našem životu, dopušta radi našeg dobra i svoje slave. I kada nas poziva na korake koji izgledaju besmisleni, kao što je pozvao Abrahama, Nou ili Jošuu, Bog zapravo oblikuje našu vjeru i uči nas da se ne oslanjamo na svoj razum, već na njegovu neograničenu mudrost i savršenu ljubav. Vrhunac te ljubavi vidimo na Golgoti, gdje je dao svog Sina za nas, i u zavjetu kojim nas je učinio svojom djecom. Zato i u danima tame, kada ne razumijemo njegove puteve, imamo sigurnost da je on za nas, da zna najbolje i da nikada neće pogriješiti. Vjerovati Bogu znači držati se njegovih obećanja i ustrajati u povjerenju i onda kad ne vidimo rješenje, jer on je vrijedan svakog povjerenja.