Postoje trenuci u kojima se u vama nešto smiri bez ikakvog napora. Ne zato što ste nešto postigli, dokazali ili osvojili, nego zato što ste se na kratko našli u skladu sa sobom. Možda je to mirno jutro, čist zrak, pogled na nebo, iskren razgovor, nježnost prema nekome koga volite ili jednostavna radost bez skrivene namjere. U tim trenucima ne osjećate krivicu, napetost ni unutrašnju podijeljenost. Dobrota tada ne djeluje kao obaveza, već kao prirodno stanje. Upravo zato se u takvim trenucima osjećate bolje nego kada ste sebični, pohlepni ili u prolaznom zadovoljstvu koje brzo ostavlja prazninu. Ti kratki bljeskovi mira nisu iluzija niti slabost — oni su podsjetnik da u vama postoji nešto stvarnije, dublje i postojanije, nešto čemu se uvijek iznova vraćate i što, iako često potisnuto, nikada ne nestaje.