Negdje na svom životnom putu smo izgubili ono djetinje povjerenje—onaj instinktivni mir koji dijete ima dok se potpuno oslanja na oca, ne pitajući odakle dolazi hrana, sigurnost ili sutrašnji dan. To je ključ: u vama još postoji trag te izvorne sigurnosti, dah Stvoritelja koji vas poziva da se vratite životu bez unutrašnje buke, bez stalnog sabiranja, bez planova kako „još malo da zaradite“. Taj unutrašnji, tihi i dobri dio vas—nije sentimentalna ideja, nego podsjetnik da ste stvoreni za povjerenje, ne za kontrolu; za smirenost, ne za brigu. Ali onaj drugi dio dio vas je naučen da brigom i samoodržanjem guši taj glas. I upravo tu leži izazov: da poslušate trag izvornog daha u sebi i iznova izaberete život u kojem se vaše srce oslanja na Boga više nego na svoje proračune. To je put povratka smislu.