Duboko u svakom čovjeku postoji osjećaj da je njegov život vrijedan više od pukog postojanja koje završava smrću. Osjećamo da smo stvoreni za vječnost, za nešto što traje i ima smisla, ali svi naši pokušaji da sami sebi obezbijedimo sigurnost, sreću i mir – završavaju neuspjehom. Primjer Howarda Hughesa, uprkos njegovom bogatstvu i uspjehu, pokazuje da čak i najmoćniji među nama ne mogu pobjeći od straha, bolesti i smrti. Njegova tragična smrt naglašava istinu: čovjek ne može sam stvoriti nebo na zemlji.
Bez obzira koliko ulažemo u karijeru, obrazovanje, materijalne stvari ili odnose – osjećaj praznine nas opet sustiže. Tragamo za nečim što ovaj svijet ne može pružiti, i u tome je srž poruke Isusa iz Nazareta: "Ti si rođen od tijela i tijelo si. Sve što imaš jeste ovaj stvoreni život. Ali ti stalno pokušavaš da ga pretvoriš u nešto vječno – što je nemoguće."
Isus nas ne ostavlja u očaju, već nas poziva da tražimo život izvan onoga što je samo biološko postojanje – život koji dolazi od Boga. To je život koji ima trajnu vrijednost, koji ispunjava prazninu i daje mir koji nije zasnovan na okolnostima, već na odnosu s njim koji je izvan ovog svijeta, a došao je nama – umro i uskrsnuo, i time otvorio vrata smislenom životu koji traje vječno.